Od teorije do vlastite struje: Učenici iz Doboja pokazali kako se gradi održiva budućnost

Pet učenika i učenica pripremilo je prijavu i izračunalo koliki panel školi treba, a nosače i novi info pult napravili su njihovi drugovi i drugarice na praksi u školskoj radionici. Njihov primjer odlučila je slijediti i druga škola.

Od teorije do vlastite struje: Učenici iz Doboja pokazali kako se gradi održiva budućnostZa gledanje omogućite marketinške kolačiće u postavkama.

Sjećaš li se prvog pravog posla koji ti je neko povjerio?

Nije to bio zadatak za ocjenu, nego posao od kojeg je nešto stvarno zavisilo. Takav dan pamtiš cijeli život, jer tada prvi put vidiš za šta si sposoban ili sposobna.

Za petoro učenika Tehničke škole Doboj takav dan došao je u jesen 2025. godine. Tada im je povjereno da sami vode projekat postavljanja solarnog panela na krov radionice škole.

Ideja koja je godinama čekala u ladici

Škola je solarni panel htjela postaviti još prije nekoliko godina. Novca za to nije bilo, pa je ideja ostala u ladici. Ni info pult u holu, mjesto na kojem škola dočekuje učenike i roditelje, nije bio ništa više od jednog malog stola.

Onda je Jadranka Blagojević, nastavnica srpskog jezika i književnosti u JU Tehnička škola Doboj, vidjela javni poziv za Mozaik narandžaste grantove. Ti grantovi podržavaju projekte koje mladi sami osmisle i vode u svojim zajednicama. Iako ne predaje nijedan praktični predmet, upravo je ona za prijavu okupila tim od petoro učenika.

Jedna od njih, Tea Kršić, u to vrijeme bila je na putu van zemlje. Čim se vratila, samo se presvukla i došla pravo na sastanak tima.

Šta će tačno raditi i kako, učenici su dogovorili sami. Smetalo im je nešto što su viđali svaki dan. „Uvidjeli smo da dosta ljudi ne pazi na našu okolinu“, kaže Tea. Zato su odlučili da u jednom projektu spoje dvije stvari, solarni panel na krovu i novi info pult u holu, i da uz to drugima objasne zašto je važno čuvati okoliš.

Tea je napisala prijavu uz podršku ostatka tima. Ostale zadatke ravnopravno su podijelili među sobom.

„Nismo mogli sami“

Prvi zadatak bio je izračunati koliko snažan panel školi treba. Tea se školuje za građevinsku tehničarku i s takvim proračunom nikada se ranije nije susrela.

„Nismo mogli sami. Trebala nam je pomoć“, iskreno priznaje.

Pomogli su im nastavnici. A kad bi se uplašili da neće uspjeti, bodrili su jedni druge. „Kad ja kažem ‘ne mogu’, njih četvero mi kaže ‘možeš’“, priča Tea.

Proračun su na kraju završili. Tea kaže da danas i sama može otprilike procijeniti koliki je panel potreban nekoj zgradi.

Radionica koju možda i ti pamtiš

Poslije proračuna učenici su u AutoCAD-u, programu za tehničko crtanje, nacrtali nosače za panel i novi info pult. Jedan od članova tima Rade Jorgić, dobio je glavni konstrukcioni zadatak.

Onda se posao preselio u školsku radionicu. Tamo su učenici na praksi, budući mašinski i CNC tehničari, vlastitim rukama napravili nosače za panel i novi pult. Dok su radili, u radionici okupila se većina škole da ih gleda. Ono što inače uče na času, ovaj put su primijenili na nešto što će zaista stajati u njihovoj školi.

Ako pamtiš miris školske radionice, onaj miris ulja, metala i strugotina, znaš kako je to izgledalo. Možda je i tvoj zanat počeo baš u jednoj takvoj radionici.

Sam panel na krov su postavili radnici firme od koje je kupljen, a učenici su pratili kako se to radi. Od potpisivanja ugovora do postavljanja panela prošlo je manje od šest sedmica.

Novac iz granta nije bio dovoljan za sve. Zato su dio potrebnog novca učenici prikupili sami, a pomogli su im i roditelji.

Projekat je ukupno vrijedio 3.960 KM, a grant Mozaik Omladinske banke je osigurao 2.640 KM. Trećinu vrijednosti, 1.320 KM, obezbijedili su sami - 264 KM prikupili su kroz crowdfunding kampanju, a 1.056 KM osigurali su kroz direktan doprinos u robi i uslugama.

Šta je ostalo školi

Danas za novim pultom u holu sjedi dežurni profesor i daje informacije učenicima i roditeljima. Rasvjetu u holu napaja struja iz panela na krovu. Direktor škole Dragan Dostanić i zaduženi nastavnik prate rad panela preko aplikacije na telefonu.

Učenici se tu nisu zaustavili. Djecu iz dvije grupe vrtića, oko 150 osnovaca i srednjoškolaca, pa čak i svoje nastavnike, naučili su kako panel radi i zašto je važan. Najmlađi su na kraju druženja od plastelina pravili male planete. Svako dijete ponijelo je svoju planetu kući, da je čuva i pazi na nju.

Jedan panel školi nije dovoljan. Sada želi solarne panele na krovu cijele zgrade. Projekat je već napisan, a novac za njega još se traži.

„To je uradila moja generacija“

Solarni panel je ostao školi. Učenicima su ostale vještine koje su razvili kroz ovaj projekat: kako da uoče problem, zajedno dogovore rješenje i odgovaraju za posao dok ga ne završe. Proračun panela naučio ih je da računaju, procjenjuju i analitički razmišljaju. Nacrti i projektna dokumentacija tražili su od njih da prate procedure i paze na svaki detalj.

Prije ovog projekta Tea nikada nije stajala pred kamerom niti govorila pred toliko ljudi. „Sad je najmanji problem izaći pred kameru, pred ljude i nešto reći“, kaže danas. Odmah nakon projekta postala je asistentica u Mozaik Omladinskoj banci Doboj, gdje mladi sami odlučuju koje će projekte svojih vršnjaka podržati.

„Ušli smo s jako malo znanja, a izašli smo s ogromnim znanjem“, tako Tea opisuje cijelo iskustvo.

Njihov projekat vidjela je i jedna druga škola i odlučila da uradi isto. Na to su učenici najponosniji.

Nastavnica Jadranka Blagojević kaže da se učenici s njom šale i tvrde kako ništa posebno nisu uradili. „Ali mi zapravo uradimo veliku stvar“, odgovara im ona. Kad se jednog dana vrate u svoju staru školu, ti učenici moći će reći: „To je uradila moja generacija.“

Domovina se gradi vještinama

Ti to znaš iz vlastitog života: ono što čovjek nauči radeći, niko mu ne može oduzeti. S takvim znanjem mnogi su otišli u svijet i tamo uspjeli.

Tea i njen tim takvo su znanje stekli kod kuće i kod kuće su ga i upotrijebili. Dokaz za to stoji na krovu njihove škole u Doboju.

Doboj nije jedini. Širom Bosne i Hercegovine učenici imaju ideje za svoje škole kojima nedostaje samo prvi korak i novac. Nastavnica Jadranka zna koliko je malo potrebno da takva ideja krene s mjesta. Cijeli projekat vrijedio je 3.960 KM, a ona kaže: „Ne moramo dobiti sva sredstva. Dovoljno je da dobijemo jedan dio, a ostalo možemo da nadogradimo.“

Tvoja donacija Fondaciji Mozaik može biti upravo taj jedan dio koji pokreće sljedeću ideju. Svaka marka koju daš ide u programe za mlade, poput Mozaik Omladinskih banaka, iz kojih je stigao i grant za školu u Doboju.

P. S. Sjećaš li se onog prvog pravog posla s početka teksta? I tebi ga je neko jednom povjerio. Svojom donacijom sada ti možeš ukazati takvo povjerenje mladima u Bosni i Hercegovini.